Priča o KredenciNaša prva trgovina „Kredenca“  otvorena je u Crikvenici 2013. godine te smo postali nezaobilazno mjesto za kupnju najkvalitetnijih i najoriginalnijih suvenira u gradu. Vodeći se svakodnevnim pohvalama, kako stranih tako i domaćih turista, 2014. godine otvaramo trgovinu u Opatiji te 2015. godine još jednu trgovinu u samom centru Crikvenice. Uređene s posebnom pažnjom i detaljima, ulaskom u naš mali svijet, ulazite u svijet naših nona. Pogled Vam odmah privlače naše stare kredence, šivaće  mašine, šalice za kavu te još mnoštvo dekorativnih detalja iz prošlosti koji su se magično stopili s našom modernom ponudom. Naša cjelokupna ponuda pomno je odabrana prema kvaliteti proizvoda, isključivo od malih proizvođača s područja Lijepe naše. Na policama naših starih kredenci tako možete pronaći isključivo autohtone i originalne hrvatske proizvode. Nudimo Vam razne rakije, likere, vina, med, maslinovo ulje, tartufe, čokolade, raznovrsnu prirodnu kozmetiku te još mnogo kvalitetnih proizvoda. Za one neodlučne, prije kupnje možete probati sve vrste rakija i likera koje imamo u ponudi. Sve proizvode kupljene kod nas  možemo Vam aranžirati, dekorirati i posebno zapakirati po Vašoj želji.

Kredenca je…?

U kućnoj uporabi ostao je već u starinskom značenju ormara za stolno posuđe, neke vrste sobnoga kredenca, servana. Mlađi ljudi, ako ovo i čitaju, možda pomišljaju da s hrvatskoga jezika prelazim na neki drugi jezik jer im i riječi i sami dijelovi takva namještaja postaju vjerojatno sve čudniji i nerazumljiviji. Ma tko još po tijesnim stanovima drži ikakve kredence, a kamoli sobne?! Nije li kredenc, ako ga još i imamo, dio već starinskoga i za glomazni otpad spremnoga kuhinjskog namještaja? Gdje bi se i držalo stolno posuđe nego u kuhinjskim visećim ili čučećim elementima? Nekad se ono držalo u onoj prostoriji gdje se jelo, a jelo se u blagovaonici, jedaćoj sobi, zasebnoj prostoriji udaljenoj od kuhinje, a ne u nazovi blagovaonicama kakve su danas (ako ih uopće ima) — spojene s kuhinjom i svim njezinim mirisima. U toj zasebnoj dnevnoj sobi — sa stolom za kojim se sjedi, jede i konverzira, a ne sa stolićem uz koji se kleči i pokušava jesti — bio je poseban ormar za razne servise, zdjele, čaše, pladnjeve, jedaći pribor, stolnjake i ubruse. Pa kad sam malo skrenula u ne tako davnu, još proživljenu, prošlost, krenimo još puno dalje da vam objasnim prvotno značenje riječi kredenc. Te riječi više nema ni u drugim europskim jezicima, osim u talijanskom — credenza — gdje bije bitku s galicizmom buffet. Nekada je ta riječ označavala dio srednjovjekovnoga pokućstva kamo su se prije obroka donosila jela da ih sluge kušaju prije no što će biti poslužene gostima. U engleskom je ta riječ označavala poseban stol bez nogu. Danas u hrvatskom na spomen riječi kredenc prevladava pomisao na ormar, no u starim je nazivima prevladavala pomisao na stol.


U crkvi, francuski i engleski credence označuje udubinu u zidu ili stolić uz oltar na koji se stavlja vino i voda za misu. Sobni kredenc pak ima značenje vitrine — u kojoj se izlagao porculan i kristal. Sama riječ kredenc, tal. credenza, dolazi od lat. glagola credo, credere i znači vjerovati. To se vjerovanje odnosilo na kušanje jela i pila prije nego što se ponude gospodaru i njegovima. Vladari su se — ne bez razloga — bojali trovanja. Govorilo se far la credenza — kušati jelo i piće. Od radnje prenijelo se značenje na mjesto, na dio namještaja. Dok i taj dio nije u neko doba ustuknuo pred visećim, ležećim, klečećim i čučećim kuhinjskim elementima, kakve su diktirali naši skučeni i nehumano pretrpani stanovi, poglavito iz vremena socijalističke strave i užasa.